O nama

 

TAKMIČENJA

 

 

Osnovna škola "Osman Nuri Hadžić"

 

Škola se nalazi u naselju Dobrinja. Obuhvata MZ Dobrinja „B“ i Dobrinja „C“. Otvorena je 1985/86. školske godine odlukom Skupštine Ilidža i Novi Grad i obuhvatala je područja navedenih mjesnih zajednica i MZ Kotorac, Opcina Ilidža.

Dobila je ime Osnovna škola „Dušan Pajić Dašić“ na osnovu ugašene osnovne škole u Kotorcu. Od 01.1.1994. odlukom IO Općine Novi Grad škola je dobila novo ime: Osnovna škola „Osman Nuri Hadžić“.

Školska zgrada se nalazila na liniji odbrane Dobrinje tako da je bila devastirana u potpunosti.

 

 

na vrh

 

"Haustorska škola"

 

U toku ljeta 1992. godine izabrani su direktori osnovnih škola na Dobrinji.

Za direktora Osnovne škole „Dušan Pajić Dašić“ izabran je Narcis Polimac. Izbor je izvršio IO Skupštine Novi Grad.

U školskoj 1992/93. godini zbog teških ratnih okolnosti redovna nastava u školama na slobodnoj teritoriji pa i unašoj školi nije počela početkom septembra.

U toku ljeta 1992. na Dobrinji je počeo raditi Nastavni centar. Pored ostalog imao je zadatak da animira sve prosvjetne radnike koji su se tada nalazili na Dobrinji, da u teškim okolnostima u kojima je tada bila Dobrinja, organizuju neke vidove rada sa učenicima osnovnog i srednjeg obrazovanja, kao i sa studentima. U septembru je Nastavni centar Dobrinja , zahvaljujući velikom požrtvovanju prosvjetnih radnika u svojstvu koordinatora, organizovao je za učenike osnovne škole od I do VIII razreda nastavu.

Zbog nedostatka stručnog kadra nastavu je izvodio i veći broj roditelja učenika različitih zanimanja, koji su za pojedine predmete pokazali izvanredne afinitete. Izvršen je popis svih učenika na području Škole po ulicama na Dobrinji I , Dobrinji 2B i Dobrinji 3B.

Nastava je organizovana po haustorima u manjim grupama i dobila je popularni naziv „haustorska škola“. Nastava je izvodena u podrumskim, poslovnim ili slićnim neuslovnim prostorijama, bez školskog namještaja, električne energije i vode. Jedinu svjetlost su pružala tzv. „kandila“ a poslije svijeće. Izvodena je i tokom oktobra da bi početkom novembra bila obustavljena zbog intenziviranosti ratnih djelovanja.

Nastavnici su se svakodnevno izlagali opasnosti odlazeći na nastavu sa „punkta na punkt“ bez ikakve zaštite- područje je bilo na prvoj borbenoj liniji, svakodnevno je granatirano i bilo izloženo snajperskom djelovanju.

Od novembra 1992. pa do marta 1993. godine vršene su pripreme za početak rada redovne nastave. Pripreme su se zasnivale na odlukama Republičkog Ministarstva za obrazovanje, nauku kulturu i fizičku kulturu i odgovarajućih općinskih organa, o načinu organizovanja rada osnovnih škola u ratnim uvjetima. Nastava je izvodena po skračenom nastavnom planu i programu, a školska godina je trajala 18 sedmica. Učenici su dobijali nastavne listiće, tako da je ovaj vid nastave imao instruktivno-konsultativni karakter, a od učenika je zahtijevao maksimum samostalnog rada. Ovim oblikom rada je realizovan je nastavni plan i program.

U martu 1993. godine vršene su pripreme za početak rada nove školske godine. U svim naseljima izvršeno je evidentiranje učenika po razredima i ulicama. Spiskove učenika napravili su koordinatori za osnovno obrazovanje. Velik problem je predstaljala stalna migracija stanovništva.Uporedo sa evidentiranjem učenika traženi su potrebni kadrovi za izvodenje nastave.Na osnovu izvršenih priprema Nastavničko vijeće je odlučilo da se od I do IV razreda nastava izvodi po skraćenom nastavnom planu i programu, a za učenike od V do VIII razreda instruktivno-konsultativnu nastavu putem nastavnih listića i vanredan broj časova iz pojedinih predmeta. Redovna nastava je počela sa radom. 12.04.1993.god. Početkom rada škole nastavu je pohadalo 500 učenika. Nastava je organizovana iz svih predmeta osim tehničkog odgoja i kursnih cjelina.

Školska 1993/1994. godina počela je sa radom 6.septembra. Nastava je izvodena po nastavnom planu i programu. Čas je trajao 30 minuta, a nastava je izvodena u šestodnevnoj radnoj sedmici u četiri smjene. Tokom prvog polugodišta nastava je radi bezbjedonosnih razloga i nedostatka grijanja u više navrata prekidana. Zbog prekida prvo polugodište je završeno 1.4.1994. a trajalo je 15 sedmica. 4. aprila počelo je drugo polugodište. U drugom polugodištu čas je trajao 40 minuta. Učenici su dobivali besplatnu užinu (sendvić i šolju mlijeka). Na kraju školske godine broj učenika je porastao na 750. Krajem školske godine uvedeni su socijalni kartoni za sve učenike škole. U toku školske godine izabran je upravni i nadzorni odbor škole.

Poćetkom 1994. odlukom IO SO Novi Grad škola je dobila i novo ime - Osnovna škola „Osman Nuri Hadžić“.

Krajem školske godine održano je više sportskih takmičenja. 26. juna izveden je kulturno-zabavni program posvećen završetku rada školske godine, s posebnim osvrtom na učenike VIII razreda.

U toku školskog raspusta je dosta urađeno na pripremama za narednu školsku godinu. Poboljšani su kadrovski i tehnički uvjeti rada. Na svim mjesnim podrućjima, u svim „učionicama“ , obezbijedeno je uredno grijanje, električno osvjetljenje (tzv. „prioritet“). Obezbijeđeno je dosta školskog namještaja: klupe, table, stolice.

Školska 1994/1995. godina je poćela na vrijeme, 5. septembra, sa 726 učenika. Nastava je izvođena u tri smjene, a ćas je konaćno počeo trajati 45 minuta u petodnevnoj radnoj sedmici po jednistvenom rasporedu ćasova na cijelom školskom podrućju.

U periodu od 23.03.1995. do 28.03.1995. radi bezbjedonosnih razloga nastava je prekinuta.

U posljednjem tromjesećju nastava je trajala veoma kratko jer se bezbjedonosna situacija u Sarajevu pogoršala. Od 26.041995. redovna nastava se više nije održavala, ali kontakti sa učenicima nisu prekidani. Od 15. maja učenici su dolazili u školu u toku sedmice i zadržavali se kraće vrijeme, a predmetni nastavnici davali su im stručnu pomoć i zadavali zadatke koje su kod kuće izvršavali. Međutim, kada su se bezbjedonosni uvjeti još više pogoršali, odustalo se i od ovog vida rada. Da bi se školska godina privela kraju, odjeljenja su podijeljena u manje grupe pa su učenici dolazili u prostore za koje se smatralo da su najbezbjedniji, gdje su ih posjećivali nastavnici. Uz veliko angažovanje nastavnika, učenika i njihovih roditelja školska godina je završena u toku juna.

I pored teških bezbjedonosnih uvjeta rada sa učenicima niko od učenika i nastavnika u ovom periodu prekida nije stradao.

U toku ove školske godine zbog ćestih granatiranja stradala su tri učenika (Kapo Sahir, učenik VII razreda, Kržilo Adnan, učenik VI razreda i Bukva Aida, učenica II razreda). Odredeni broj učenika je teže ili lakše ranjen.

 

Školski list pod nazivom „Glas prkosa“ poceo se štampati svake školske godine od maja 1994. godine, da bi školske 2004/05. promijenio naziv u „Ðačko srce“ nakon raspisanog internog konkursa. I danas egzistira pod istim imenom.

 

Od školske 1995/96. godine organizuje se ekskurzija za učenike osmih razreda na početku školske godine (septembar). Destinacije su vezane za za atraktiva mjesta u Bosni i Hercegovini ( Blagaj, Poćitelj, Ćapljina, Hutovo Blato, Kravice...), kao i u hrvatskom primorju ( Dubrovnik, Cavtat, Zaostrog, Trogir, Split, Hvar..).

„Škola u prirodi „ za učenike nižih razreda se svake godine realizuje na Bjelašnici- Šabići.

Osman Nuri Hadžić

Osman Nuri Hadžić rođen u Mostaru 28.06. 1869. Umro 23.12. 1937. Spada u bošnjačke intelektualce koji su koncem 19 i početkom 20 vijeka počeli djelovati medu bosanskim muslimanima. Mekteb, ruždiju i medresu Hadžić je završio u svom rodnom Mostaru, a šerijatsku sudačku školu u Sarajevu, nakon čega se upisao na pravo u Beču a diplomirao je u Zagrebu. Počeo je pisati vrlo rano, i to u zajednici sa svojim dobrim prijateljem Ivanom Miličevićem objavljujući veliki broj pripovjedaka po raznim književnim časopisima (njihovi radovi su objavljivani pod pseudonimom Aziz Osman). Hadžić se je mnogo bavio i kulturnom historijom, vjersko-prosvjetnim pitanjima i polemikom. Kao izvrstan poznavalac mnogih pitanja postigao je na tom polju zapažen uspjeh. Naročito mu je značajno djelo Muhamed a.s. iKur'an - kulturna istorija Islama .

Zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i Edhemom Mulabdićem pokreće list Behar 1. maja 1900. godine, čija je kulturna uloga u životu Bošnjaka bila neosporno značajna.

Službovao je u Okružnom sudu u Sarajevu, a poslije toga stalno boravi u Sarajevu sve do prvog svijetskog rata i tu istovremeno radi u Zemaljskoj vladi i Šerijatskoj sudačkoj školi, kao profesor i jedno vrijeme kao upravnik škole.

Za vrijeme rata je kotarski predstojnik u Dubnici a zatim u Banjoj Luci . Poslije rata bio je niz godina viši upravni činovnik, da kao član Državnog savjeta u Kraljevini ”SHS” umire u šezdesetosmoj godini života u Beogradu .

Zanimljivo je naglasiti da je njegova kćerka Bahrija Nuri Hadžić, prva svjetski poznata operska Bošnjakinja pjevačica koja je tridesetih godina nosila eksperimentalni operski repertoar u Evropi. Izmedu ostalog bila je prva Lulu u praizvedbi opere Albana Berga u Cirihu 1937. godine, a Rihard Straus je izjavio da je bila najbolja i najljepša Saloma. Njeno ime može se naći u svim historijama opere.

Djela

  • "Islam i kultura", Zagreb 1894.
  • "Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini", Zagreb 1902.
  • "Muhamed a.s. i Kuran", Beograd 1931.
  • "Borba muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju",
  • "Pripovjesti iz Bosne i Pripovjesti",
  • "Na pragu novog doba",
  • "Bez nade"

na vrh

Skola.ba
Ministarstvo obrazovanja i nauke
JHasanovic